Refleksologija stopala

Kada se spomene refleksologija ili refleksoterapija, većina ljudi prvo pomisli na refleksoterapiju stopala. Od masaže stopala refleksoterapija se razlikuje po tome što masaža stopala uzima u obzir i zone na stopalima koje su povezane s pojedinim dijelovima tijela. Također, pored uvodnog opuštanja stopala masažom, tretiranje zona na stopalima je na početku neugodno, bolno, a pravo olakšanje dolazi tek nakon tretmana.

Za ozbiljnije zdravstvene probleme jedna terapija sastoji se od najmanje 7-10 tretmana koji se izvode svaki drugi dan. Dan pauze između tretmana služi da se organizam očisti od oslobođenog stresa koji je potiskivan u refleksološke zone, najčešće godinama.
Refleksoterapija stopala važna je zbog više razloga:

Stopalo je dio tijela koji je jako izložen stresu.
„Daleko od očiju“ stopala nose cijelu težinu tijela.
Tvrde podloge u urbaniziranim naseljima, cipele i poslovi koji posebno opterećuju stopalo značajan su izvor fizičkog stresa.
Na psihičkoj razini stopala su dio tijela koji nakuplja stres vezan za materijalne probleme, strah za egzistenciju, doživljaje „kretanja naprijed“ ili „bježanja“ u bilo kojem vidu.
U šali bismo mogli reći da su stopala „podrum“ našeg bića, jer u njega “trpamo” sve ono što potiskujemo u tijelu i osjećajima.
Uz stresove vezane neposredno za stopala, na njima se nalaze zone koje predstavljaju sve unutarnje organe i dijelove tijela.
Tijelo štiti organe tako da stres povezan s organima deponira u zone stopala ili druge refleksološke sustave kao što su šake ili uške.

Refleksologija

Tretiranje stopala dio je uistinu velike obitelji metoda koji se temelje na refleksološkom principu. Refleksologija je znanost koja proučava odnose i veze između dijelova i cjeline, povezanosti nutrine i vanjštine te korištenje tih veza za ponovno uspostavljanje ravnoteže – sklada. Kada se obnovi sklad, npr. u ljudskom organizmu, kreću samoiscjeljujući procesi. Zbog toga, jedna od jačih strana u terapiji je da se takvim pristupima možete uspješno nositi s uzrocima, kroničnim problemima i zdravstvenim problemima kada postoji simptom, a ne može se dijagnosticirati uzrok.
Osim na tjelesnoj razini, većina metoda koja se bavi bioenergijom, Chi/Ki-jem, pranom također spada u obitelj refleksologije. Dvije su glavne grane makro i mikro refleksološki sustavi.

Makrosustavi su akupunktura/akupresura, iscjeljivanje bioenergijom, pranom, iscjeljivanje čakrama. Ovi sustavi tretiraju točke ili zone na cijelom tijelu, djelujući sporedno preko refleksa na cijelo tijelo… čak i malo izvan tijela, ako se uzme u obzir aura oko.

Njihov princip mogao bi se sažeti u ovih par rečenica:

“Kako unutra, tako i vani.”
“Kako gore, tako i dole.”
“Kako na Nebu, tako i na Zemlji.”

Mikro refleksološki sustavi

Mikro refleksološki sustavi tretiraju samo dio, a djeluju na cijelo tijelo. Npr. stopalo, šake, uške, no ima ih puno više: šarenica u oku, jezik, zubi, nos, lice – ukupno postoji 22 mikrorefleksološka sustava.
Oni su najčešće dio tradicionalnih medicinskih sustava i imaju tradiciju primjene od više tisuća godina.
Za refleksologiju stopala pretpostavlja se da ima tradiciju dugu 6000 godina. Prvi crteži nađeni su u egipatskim priramidama. Slične starosti su i „karte zona“ iz Indije. I u sklopu tradicionalne kineske medicine možemo naći tretiranje stopala na ovaj način.

Ta drevna znanja prvo su prenesena u Europu, ponajprije u Englesku, a postoje zapisi iz francuskih izvora. Kasnije se znanje prenijelo u SAD, a onda po cijelom svijetu.

Danas postoje brojne škole refleksoterapije stopala koje bi mogli svrstati u par smjerova:

Engleski smjer, koji ne koristi ulje pri tretiranju. Radi se „na suho“, uz naglašeno točkasto tretiranje zona, ili u strukovnom žargonu „štopanje“.
Smjer više zastupljen u SAD-u koristi ulje pri tretiranju i duže, klizne pokrete.
Ovaj smjer svoje korijene ima u tradicionalnoj kineskoj medicini, a koristi štapiće za tretiranje zona na stopalu. Ponekad su štapići drveni, a neki su kameni ili od kristala. Na tome je tragu razvijena posebna kombinacija kristaloterapije i tretiranje zona.
Ovaj se smjer, uz sve prethodne, bavi i cirkulacijom limfe, što je jako izražen problem u nogama, a posebice stopalima.Ja u svom radu primjenjujem sve četiri varijante, ovisno o problemu.

Anatomija refleksoloških zona na stopalu

Ljudski neurološki sustav je „topološki“ organiziran. Što znači da u leđnoj moždini nervna vlakna iz jednog dijela tijela uvijek su na jednom mjestu. Na vrhu leđne moždine, a posebice u nižim dijelovima mozga te neurološke veze oblikuju „homunkuluse“ ili „čovječuljke“. Taj obrazac se ponavlja i u višim dijelovima mozga, što omogućuje mozgu da zna na kom dijelu tijela se događaju podražaji, ili koje dijelove tijela treba pokrenuti. Vrlo sličan princip je i refleksoloških sustava.
Po „vertikali“ je cijelo tijelo podijeljeno na deset zona. One su refleksološki predstavljene na stopalu. Kako neki učitelji vole slikovito reći, zone su poslagane jedna preko druge kao kad slažete odjeću u kofer!
Horizontalno najvažniji orijentiri su tri linije: linija ošita, linija struka i linija kukova.
Kad se sve skupa složi na stopalu je predstavljen „čovječuljak“ koji leži na leđima sa skvrčenim nogama.

Dijagnostika

Osnovna dijagnostička metoda je otkrivanje aktivnih zona koje na pritisak specifično bole. Uz ovu vrst dijagnostike, često se koristi radiestezija ili manualno testiranje mišića (applied kinesiology). Važno je za napomenuti, da zone znaju biti aktivne (bolne) i prije nego se u organizmu razvije patološko stanje. Stoga se ne može pomoću tretiranja stopala sa sigurnošću utvrđivati bolesti! No, aktivna refleksološka zona je znak za uzbunu. Govori o preopterećenosti stresom pojedinog dijela tijela. Ako se trend gomilanja stresa nastavi, samo je pitanje vremena kada će se subklinički problem dovoljno pogoršati da postane bolest.